[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Želim samo sklopiti oči i napustiti svoje tijelo,

koje me steže, guši, za broj mi je manje.

Osjećaj da sam na krivom mjestu u krivo vrijeme,

drži me zatočenog  u beznađu,

već godinama.

Pokušavam se otrgnuti proždrljivim

raljama života, ali nemam dovoljno snage niti

volje, a vjera me je već odavno napustila.

Sam sam, sve prijatelje sam

odavno otjerao,

a ljubav nikada nisam upoznao.

Život mi je trul, propao, u ničemu

ne vidim smisao.

Smrt mi je mnogo bliža,

privlačna mi je čak, draži me

svojim ljepljivim prstima,

doziva me zanosnim glasom.

Prepuštam se, ne znam čemu,

da li je to borba dobra i zla?

Ne znam, svejedno mi je,

već odavno sam prestao vjerovati u

bajke i želim otići, samo da

me prestane boljeti.

A onda mi kroz glavu prostruji svijetla misao da

dok boli, znaš da si živ, dok si živ

uvijek postoji  nada.

Izabrao sam život, nije lako, ali

naučio sam se radovati sitnicama,

a sitnice čine ŽIVOT!

 

 

Posted by alojz

This article has 8 comments

  1. Teška ti je pjesma, puna gorčine, razočaranja.Nisi sretan i to tvoji stihovi jasno govore. ipak te smisao za neki mračni humor nije napustio; toliko te stežu osjećaji da ti se čini da ti je tijelo za jedan broj manje. Jako mi se sviđa taj opis. A život? Valja ga živjeti. Dobili smo ga na dar, a na dar se ne smije pljunuti. Veliki pozdrav prijatelju.

  2. Iako je pjesma zacinjena tugom i gorcinom ipak na kraju pobjedjuje optimizam i to mi se svidja.I kada nam je najteze moramo ostati optimisti jer rezignacija nista ne donosi!
    Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting