[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
zalupio sam vrata iza njenih ledja
pogodila me svojim olovnim pogledom
ko vodom namočena crna predja
jer preko rajskoga praga
je i dalje vukla rep tišine
a tišina jako zaboli
kad šarka dveri uštine
k’o za obraz kad te neko prstima ščepa
čovjek se prene, razbudi u sebi vraga
i postane svjesatn sopstvenog repa
a onda te presvuku sopstveni snovi
I od tebe ostane rogatog jarca koža
I tko zna dal’ će te ikad zagrnuti novi
dok bježiš što dalje od sudbine noža

Odgovori

Subscribe without commenting