[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Napolju bije neka oluja teška 
vjetar kljunom klapara vratima
očaran sjajem njenih baglama
gore pri vrhu duša doma ,kupola
k’o da taj gavran iz nekog meraka
samo za golubove otvara ta vrata
da saviju gnijezda u olujne dane
u zvoniku tornja na pragu do neba
a dolje , gle – nikog da otvori dveri
za nas beskrilaše iz danjega mraka
da uda’nemo tamjan taj behar duši
kao da nas stiglo vrijeme još nije
za pričest duha mira, dok vjetar još bije
previsoko je gore pod pragom do neba
tiho , mirno, sveto i najčistije
u zvoniku za ubunu sveti
se golubovi od srebra gnijezde
dolje skloniše traže olovni ljudi

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting