[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ivancice, jemput, po bregi sam brala;
liepe, biele, kak v Andjela oci!
Sonce mi namegnule, gda sam ga zvala,
vidle je, de druge, on, vinceke toci!

Veseli oci i crljenuga lica,
opijen je gledel vu njezine lasi,
vse dok ih nije otirala kmica
i z milja me pitala: Deklica, kak si?

Moje su oci, kak Ivancice, biele,
siruke cvele i njihale rosu,
stiha su kmice sepnuti stele:
Kak cvetje na briegu, pod ostru kosu.

I sama sam, tak, vu kmici sediela…
Ivancice, kak zviezde vu vaze su sjale!
Znuova sam ime zvati mu stiela,
al’ srceke vise, to nije mi dale…

Posted by runolist

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting