[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Majko,nikad’ nisam smogo snage istinu da kazem

Da ti priznam da te volim, i da si mi draga

Ucinit’ to moram, sto pr’je dok je vrijeme

Ne zelim da i taj voz mi, pobjegne bez traga.

 

Modre, smrzle ruke

Sto vise niz tijelo

Sto se griju za vratima kraj celicne peci

Da veceru hitro pripreme za sijelo

Zadatak je njima i od zdravlja preci.

 

 

Goveda se gladna,obraduju njima

Oci im zasjaje kad u stalu kroci

Kad po strucak zlatnog, sijena poda svima

Kad se suha njuska u napoju smoci.

 

A kerusa mrka prije zore rane

Ucviljena  ispred vrata tek pokoju lane

Da  joj meka ruka ispod dlake prodje

Ne moze da ceka ni da jutro svane.

Odgovori

Subscribe without commenting