[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Majko,nikad’ nisam smogo snage istinu da kazem

Da ti priznam da te volim, i da si mi draga

Ucinit’ to moram, sto pr’je dok je vrijeme

Ne zelim da i taj voz mi, pobjegne bez traga.

 

Modre, smrzle ruke

Sto vise niz tijelo

Sto se griju za vratima kraj celicne peci

Da veceru hitro pripreme za sijelo

Zadatak je njima i od zdravlja preci.

 

 

Goveda se gladna,obraduju njima

Oci im zasjaje kad u stalu kroci

Kad po strucak zlatnog, sijena poda svima

Kad se suha njuska u napoju smoci.

 

A kerusa mrka prije zore rane

Ucviljena  ispred vrata tek pokoju lane

Da  joj meka ruka ispod dlake prodje

Ne moze da ceka ni da jutro svane.

Posted by tigertooth9395

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting