[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Želim samo reći, prije nego krenem
dalje za tim slatkim dužnostima,
da zbog svega nikada ne venem
makar mirim se s tim nužnostima

koje kao da su bez velike veze s nama;
ali to je opažajna ljudska varka,
i to što za uvijek kao da sam sama;
to je samo stoga što je slobodna mi barka,

otvorena svakom Božjem stvoru i stvorenju,
ostavljena često na valovitom žalu,
pripravna za gostoprimstvo svakom određenju,
svakom pojedinom zapljuskujućem valu.

Uvijek tebe nađem, ma što god da sad učinim
i još uvijek posinstvom se tvojim hvalim
jer pred Bogom nikada zaljubljivost ne hinim,
jer sve ljubim i kada se strašno na nekoga žalim,

naročito tada ja sam jako gruba
jer me takva ljubav moja i simpatija boli;
teško gledati je nevolje svih s ruba,
naročito onih koji znaju da ih Bog naš voli,

ali skreću grijehom po luđačkim stazama;
oni su mi najteži od patnika jer nisu žrtve
iz te ljubavi prevelike koja vodi Nebeskim oazama
već su njima muke sve od grijeha mrtve.

“Sudit će ih po njihovim djelima”, na žalost
jer ja gorega od toga ne mogu zamisliti,
da nas Milosrđe nađe gdje je sušta zaspalost
i da nam se daje neprekidno samo suze pokajanja liti.

U svemu zemaljskom i stalnom Korizmenom kajanju
jedino tad rastem Bogu, napredujem kako On mi zapovijeda;
i ne posvećujem se uzaludnom brojanju i zbrajanju,
sabiranju milosti što ih Nebo meni takvoj preda

već se nadam brzo uskrsnuti, do Ljubavi doći
kao istinita pojava i osoba u vjeri i u bijelom.
Zaista mi najdublja i unutarnja želja jeste moći
primiti mi Spasa što se daje Krvlju svojom, svojim Tijelom.
27.02.2017. 19:36

Odgovori

Subscribe without commenting