[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

O kako te se ja sjecam,

Što bih dao da te opet nasmijem,

Da te primim bliže,

Da cujem tvoj njezan glas,

Ali to je bilo tako davno,

Vše ne prepoznajem ni sebe,

Kako je cudno osjecati bilošto,

I čuvati tebe u sjecanju.

Ipak jos te vidim ,

Rasplesanu i radoznalu,

what then is the pain of one man against the cries of mankind across the centuries.

I gdje su onda sve poslovice,

Mudrosti,apsolutnosti,

Dok svakodnevica polako sulja,

Jednom cu se naci u rutini,

Da,ti i ja zivimo,

Svijet se okrece,

Ljudi žele pobjec za ljeto,

Sunce je lijepo,nebo plvo,

Vrijeme prolazi,

Do sad ato moram shvatit,…

Nekada sam mislio da sam vec mrtav,

No jos bih mnogo stvari zelio uciniti,

Mozda bas to ce me nakraju i spasiti,

Ipak ja sam sanjar…

Postmodern life,

External existance,

Exept the presure,

Exale,exhale…

I nije neki život,ako živiš,

Pa uzimaš,samo što je ti je dano.

PHILOSOPHY BY ITS NATURE ITS DANGEROUS

Život je krhak,

Koliko stvari može poći po zlu,

I činjenica da ne pođe,

Razlog je moje vjere,

Koliko toga volimo,

Koliko stavljamo sebi na teret,

Pa čijom onda snagom strah odlazi

Čijom snagom pružamo ruke

Jedni drugima

Želim sebi reci,

Koliko god sam ljudi zaboravio,

Sve sam volio,sve…

I ovdje na pokušaju iskupljenja,

Tragamo za istinom,

Želimo da su sni i snivanje,

Ostvareni,

Pa ih poliramo do refleksije,

Sljepoće,

Točke od koje nema povratka,

Gdje vrijeme je sada,

Tama pada kao poziv,

Na ostanak,

Dok polako,polako u zaborav,

Utapamo hrabrost….

Što da su riječi od stakla,

Ove riječi,

Moje,

I zapisivanjem pucaju,

Mjenjaju,postaju sjenke, Ljušte se od svog značenja

Posted by pjesniklaun13

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting