[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dani su moji, Bože, u Tebi

kao sjaj što sve je bliži

što je više svega što ja ne bih

i što teže borba za mnom klizi.

 

Dani su moji raspleteni

više nego mreža, jače i od sijena,

a noćima mi dolaze hereni

što bi rado ponudit se kao stijena.

 

Ne znam kako, ne znam zašto ponekad stagniram,

to su jedini momenti između dvje bitke

poslije kojih nekad i još bolje komandiram.

Nema veze, samo da mi note nisu plitke,

 

samo da u Tebi uvijek se nalazim

jer bez toga meni nema spasa, ni života nema.

Samo Tebe jedinog ja tražim;

znam da nikad ne znam što se sprema.

 

Nije lijepo što je lijepim se mi činilo,

a i ono dobro ispada na krivo;

samo ono sve što nas je objedinilo

ostaje za uvijek lijepo, dobro, živo.

 

Istina nikada ne ostaje sama,

ali vrlo često skriva je množina

svega čime napuni se tama.

Istinu, pak, Sveti Duh mi čitavu prožima.

22.01.2017.

 

Odgovori

Subscribe without commenting