[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dobro došao prijatelju stari, nismo se vidjeli od posljednjeg odlaska djeda Gordana. Kako si? Kako je Lovre? Ima li već osamnaest? Čuo sam, ne piješ više? Zažmiri na jedno oko, inferiornosti je mjesto u grobu, gdje je i otišla s djedom ’99. Sjedni, ne tu, tu je moje mjesto. Evo, Max, pomakni se!
Ma slušaj, nisam te zvao bez razloga, neki razlog sastanka uvijek mora postojati. Čovječe, pa nisi ni dana ostario! Evo, aperitiv, kasnije ćemo nešto i prigrist, pa onda digestivom do jutra! Evo prijatelju, živio!

Htio sam ti nešto reći, ali nisam siguran kako započeti. Tema je vrlo delikatna i napet sam pri samoj pomisli na ishod. Pričajmo. Zapamti, ovo je samo misao iza koje rijetko kad zaspem. Ono bitno je u očima. Vidiš li ih, živio!

Sjećaš se kako smo se uvijek jedno drugom povjeravali? Mogli smo pričati o svemu, nikada nam teme ne bi presušjele, samo grla, onda bi rakijali do besvijesti. Hajde, hajde živio! Svakim ponedjeljkom ispočetka. Drugačije nismo znali. Slušaj me, prijatelju stari, ne znam zaustaviti ovaj šum koji kola glavom niti u ovim rukama nalazim rješenje, ali ako ti kažem da me poslušaš bez prijekora, priđi mi bliže, ne boj se. Živio!

Kako da ti kažem, imam sve što mi je potrebno. Nikada materijalno nisam bio u oskudici, ili sam želio nešto više. Osim mira, znaš i sam, istog smo karaktera. Čuj, ajde živio! Slušaj, nema granica u ovome što ću ti reći, samo jedno pitanje iza toga. Ma živio prijatelju stari!

Ovako, odmjeri ove zidove, vidiš onaj ugao? Ondje sam, da, ipak se sjećaš! A lijevo su, da! A, pa imaš pamćenje poput dječaka! Živiš punim plućima prijatelju, živio! Tako mi je drago što smo se sreli! Živio!

(…)

Ali uslijedili su teški dani, nakon toga nismo znali kako pristupiti jedno drugome, ja sam bio prezatvoren, a ona nije marila, no ne krivim ju. Njoj je nedostajalo pažnje, iako je nje bila puna. Ljubavi, bože, imala je toliko ljubavi u očima boje kestena. Ajde na eks!

A onda smo ponovno zaspali, na mom je ramenu uzgajala suze, dok sam ja pijan spavao, ona se molila svevišnjem da me ne uzme još, kako mi želi roditi, da! Morao sam glumiti malo prijatelju, kakav bih muškarac bio! Živio!

Zaboravio sam joj reći, zaista jesam, pogledaj. Još čuvam naš album, ne lažem. Života mi! Evo, pogledaj. Kažem ti, sve od nje držim u onoj prostoriji, ne otvaram je nikada. Ma kad ti kažem, prijatelju, u to ime!

(…)

I u zadnjem sam je poglavlju mogao samo držati u sjećanju, nisam je nikada više pronašao. Sve su ličile na nju, ali nijedna nije bila tako prgavo nježna, jedinstveno već viđena i unikatno podijeljena između neba i zemlje. Imala je svakoga ali nitko nije imao nju. Iako je ostavila utisak u tim srcima. Odvratno je dobro odigrala ulogu koja joj je dodijeljena, svima su nam, samo je na nama koliki ćemo aplauz dobiti na koncu predstave.

Zaspao si, a nismo ni prigrizli, rezao sam, nisam, lažem, planirao sam da bude ovako. Vidimo se u idućoj predstavi, ondje ćemo se više družiti. Živio!

Posted by MaatWerthernine

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting