[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ispovjed!
Piše: Ante Marinović, Stankov

Posvećeno mojoj majci umrla sa sedamnaest slika u ruci od četiri izgubljena sina i trinaest unučad u Australiji

Znam da sam jednom davno krivi i duboki put prihvatio
Ne možemo pobjeći od svoje teške odluke
Da hvalim tuđu zemlju samo bi lagao i opet rasplakao majku
A već je prolila sto litara suza zbog moje teške grješke
Mislio sam da ću lakše disati ako priznam svoju grješku
Trebalo mi je brdo posla da se očistim od grijeha
Ovo je moj ispit
Bojim se hrabrost mi ne dostaje
Vrijeme je da podignem glavu
Hrvatska ne treba mi nitko osim tebe
Bogu hvala što si u mom srcu
Ovo neće biti naš zid plača
Srce gori
O majko
Oprosti mi majko što sam te rascvilio i ostavio
O kad bi jednom čuo kome te tri crvene ruže?
Iz raja odgovor
Oltaru gdje se djeca krste
Grobu gdje majke počivaju
I pragu gdje prvi korak krene!
Hrvatska kad će tvoja djeca reći osjećaš kako zrak slatko miriše
O da te mogu samo dotaknuti kad te zatrebam
Volim te sa mnom si dok ne odem pod zemlju
Hrvatska ja sam kao leptir na paučini pomozi mi da se otrgnem
Ti si moja sudbina
Znam da ti ne trebaš istrošenog starca bez djece
Treba meni mojih djedova prag i grob da se odmorim
Želim moje stare istrošene kosti sa mojih djedova splesti
Ovo činim da ugasim požar u svom srcu!

Posted by Ante Marinovic

Ante Marinovic, Stankov, Policnik

Website: http://www.croatianviewpoint.com

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting