Ispovest u oktobru

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Napisala bih pesmu.

Neku o tome kako dani prolaze sporo i tmurno,

kako jutra dolaze bez upozorenja

na hladnoću i stidljve sunčeve zrake.

Kako se cveće suši i grči pod naletima mraza

i kako još samo psi prevrću kese po ulicama.

Pesmu o tome kako se u meni

kovitla samo praznina i nemoć.

Umesto toga, puštam dane da prolaze,

da sagorevaju i dižu se iz pepela

isti, prozračni i hladi.

Puštam ih da se kotrljaju u krug.

4 thoughts on “Ispovest u oktobru

  1. Divni su mi ovi stihovi Irida!
    Dočaravaju ispraznost samoće i čekanja nečega da se desi u tmurnom i jednoličnom životu…odlično to dočaravaju!
    Lijep ti pozdrav ostavljam!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting