[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Čekam te, da se pojaviš pred vratima

i uneseš malo svjetla u zadimljenu prostoriju.

Prelazim preko nepoznatih lica,

u svakom od njih vidim tvoj lik.

Pitam se: Da li vas je profesor danas ranije

pustio, ili vam još priča o Šekspirovom Romeu i Juliji,

možda o Antoniju i Kleopatri, pri tome zaboravljajući

Nizamija, koji je, za zeru Istinske Ljubavi,

ovom svijetu okrenuo leđa.

Čekam te, evo već ispijam treću kahvu,

znaš kahva i nije tako loša, ako je napravi

majstor od zanata.

Gušim se u zraku punom dima od cigareta,

jer, ja sam ti, mala, strastveni nepušač.

Ispred vrata posmatram vrt uvehlih ruža,

oktobar je, draga, vrijeme iščeznuća.

Čekam te, već pola jedan je,

uskoro će podne, moraću da pođem.

Ne, nisam ljut što nisi došla,

jer sutra je novi dan, a moje mjesto

u ovom vremenu i prostoru rezervisano je,

već mnogo godina, unaprijed.

Ah, da samo znaš koliko čeznem za tobom,

došla bi, i pomilovala me svojim pogledom,

i da, nakon toga, smiren, vratim se u svoj stan

sagrađenom od tišine, i sanjam te, sanjam,

kao što te nikad niko

sanjao nije…

Posted by KULIN BAN

Zivim i radim u Donjem Vakufu

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting