Iskra

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Uz sestru i braću ovog puta, astronaute odsuta,

Kroz prozore auta, iz iste točke – ali svak’ u svojem smjeru –

Mamurno u tišini gledamo i u prolazu redamo,

Polja sunca, horizonte tajne, dim i iskre u noćnom rasteru.

–   Da si barem kraj mene, da gledaš i ti…

 

Mi ne dolazimo da išta riješimo,

Mi znamo što nismo, a ne znamo što jesmo,

I odlučili smo ceste zabiti u tabane,

Te očima djeteta umornog od čuda,

Krenuti – od nikuda.

–   Da si barem kraj mene, da putuješ i ti…

 

Sva su iskustva dragocijena, ali zbog njih nismo ovdje,

Jer poput udarca sreće posljednjeg pokreta seppuke,

Osjećati se uvrijeđenim, ponekad je vrlo ugodno,

Pogled s pozornice, znoj distorzije, ples reflektora i puls libida,

Osjećam – dajemo!

–   Da si barem kraj mene, da osjetiš i ti…

 

 

Rekla si: ”taj je osjećaj – ljubav po definiciji”,

Zaboravljam te namjerno, kontra intuiciji,

Iskra, kao da sam definicije ikada trebao,

Zaboravljam koliko nedostaješ,

  –   Sjetim te se samo kad sam visoko.

 

 

Polijećemo!

Vežite se namjernici – smjer je jasan – Boga ponovno stvoriti!

I brzo pronaći mir u ime straha.

Lanseru – odbroji!

Iskre lete porocima intenzivnosti – u bezbrojnima, svako traži svoju,

Dođi, sjedni kraj nas, prepusti se,  i Ti budi Ti

–  I da – ne pitaj ništa,

Jer mi ne dolazimo da išta riješimo.

 

LK

Autor LK

Odgovori

Subscribe without commenting