[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Patetično cvilim i cijedim iscjedak boli
oslobađajući se okova grčevitog stiska
prošlosti i sjećanja u nanosima tuge
nikada dovoljno snažno mi potisnute.

Naslađujem se idejom kako su tvoje ruke
izranjavanje, povredama djetetovog tijela
gljivično oboljele u vidljivom propadanju
i vise ti s ramena, obamrle klateći se gipko.

Zamišljam kako prstima više ne možeš
dodirnuti ništa živo, pokretljivo i toplo
prisjećajući se kako klečim na koljenima
i molim da udarcima ne siječeš mi kožu.

Iako su minule godine i sati moje boli
dijete u meni, vječno pamti svaki udarac
bolesne ti potrebe, krvniče moje sudbine
što dovela te pod skute bezimene žene.

*

Silence

Autor blueperlaa

Pokreće me velika ljubav prema pisanoj riječi.

Website: http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/

Ova objava ima 13 komentara

  1. da me nije dotaklo, vjerojatno ne bih učinio ovo što sada činim:

    Bol što ju cijedim grčem
    nikad dovoljno zaboravljene prošlosti
    cvili:

    “Kako bih željela da su ti ruke krvave
    od otvorenih rana!
    Kako bih voljela da su mrtvi batrljci!
    A ne udarci što mi sijeku kožu!

    Moja djevojčica te pamti.

    Gleda te pravo u oči.
    Tebe krvnika,
    tebe zalutaloga
    tamo gdje te nije trebalo biti.”

Odgovori

Subscribe without commenting