[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Danas te na ljuljački,

pored mora, na obali čekala…

tvoja voljena…

 

i dok je vjetar misli

joj negdje daleko nosio,

samo je tvoje zaprljano lice

pred očima zamišljenim

pred pogledom izgubljenim u daljini…

u beskraju gdje stapaju se nebo i more,

snovi i stvarnosti…

nijemo stajalo…

 

nijema je to tišina bila…

u kojoj se susrela

sjeta u očima s

ruševnim ostacima

prepolovljenog srca…

 

u onoj pustinjskoj prašini

napuštenog doma

često te zamišljala

poletna…

korake je beznadno

osluškivala…

tu pjesmu vjetra

da poruku joj

tvoju donese…

 

vraćaš li se kući

ili te nema više…

(nepoznati stranče

što srce si otupio

da više disati bez

tvojih uspavanki

u kišnim noćima

ne može…)

Posted by Chuvas

This article has 6 comments

  1. Jako si lijepo docarala iscekivanje, sa predivnim rijecima o izlomljenom srcu,to me se cak mozda najvise dojmilo u toj pjesmi! Osjecam se, kao da “lutam pjesmom”,ako to tako smijem reci!Divno!LP 😀

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting