Iris

Nedostaje mi ponekad,

tvoj osmjeh i tvoj pogled,

pa zavirim u prošlost

i uzmem stari dvogled.

Nedostaje mi ponekad,

tvoj savršen miris,

tad me buket cvijeća,

podsjeti na tebe Iris.

Nedostaješ mi ponekad,

kad duša mi ostane sama,

ja te onda strasno zagrlim

da ne proguta nas tama.

Nedostaješ mi ponekad…

5 Responses to “Iris”

1. En Es kaže:

   veljača 1, 2010 u 11:35 poslijepodne

   Nostalgija sa mirisom i bojom!
   Harmonija koja plijeni jednostavnoscu
   stiha i veoma efektnom repeticijom.

   Postovanje autoru.

   Odgovori
2. Nancy kaže:

   veljača 2, 2010 u 4:52 poslijepodne

   …I skladne pravilne rime.Pjesma dostojna velikuh poeta.Jako mi se sviđa.

   Odgovori
3. V.S.Cobet kaže:

   veljača 2, 2010 u 5:22 poslijepodne

   Hvala na lijepim komentarima :)

   Odgovori
4. gorski potok kaže:

   veljača 2, 2010 u 8:39 poslijepodne

   Slatka pjesma,pogotovo što nosi ime Iris. :-)

   Odgovori
5. V.S.Cobet kaže:

   veljača 3, 2010 u 4:01 poslijepodne

   Iris je lijepo ime :)

   Odgovori