[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Čitala sam tvoje pjesme.
Mislila sam: “Prazne riječi samo.”
Zanesenjak pod uticajem Šeksiporovih ljubavi.
Nisam ni shvatala da su to riječi tvoje.
neprepisane iz knjiga.

Tvojim srcem diktitarene…

Nisam bila sigurna da li te volim.
a i da jesam, nikada ti to ne bih priznala
samo znam da si bio drugačiji od drugih
totalno drugačiji.

Vjerovatno nisi imao sreće – pogriješio si adresu!
Mnoge si djevojke očaravao
al’ pogrešnoj srce davao.
A ja sam se sa njim samo igrala.

Tek poljubac il’ dva
da nemaš sna.
A ti si mi i dalje pisao pjesme.
A ti si me i dalje pratio kući.
A ja sam željela ostati bezosjećajna
i tražila ono loše u tebi.
Kao iglu u plastu sijena…
Tražila sam nekog s plavim očima
kao što su moje.
Tražila sam zvijezdu
u tmurnim noćima.
A ona je sjala
tu pod mojim prozorom
no suviše sam ponosna bila
da bih pogled spustila ka dole.

Sad više nisam tako ohola
nisam zla.
Al’ ni ti više nisi ti
kao što ni ja nisam ja.

Godine su te otele…

Možda sad pišeš pjesme nekoj drugoj
ali
ne vjerujem da je u njima onoliko žara
kao kad si ih pisao samo za mene.
Nisam ih sačuvala
baš ni jednu.
Možda je i bolje.
Rijetko te i viđam.
Možda je i bolje.
Jer neke riječi pjesama tvojih
tek sada shvatam.

Oženjen si…

Osta moje srce osiromašeno.
A ja još ponosna pred drugima.
Tek kad zagrlim hladan jastuk
Kad prste samoće zamolim da mi miluju tijelo.
Priznam samoj sebi…
Da!
Voljela sam…
Tebe…

Autor Zlaja

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting