Intimnost u našoj sobi
Dolazi u popodnevnim satima sa razbacanom odjećom i toplom posteljom.
Predstavlja se mirisom bludnoga zraka koji podsjeća na besramne dodire, snažne stiskove, bolne ugrize, mokre poljupce i uzbuđeno disanje.
Nagonska, divlja i pohlepna, njezina osobnost zavodljivo osvaja užitak, zbog kojega će kasnije ekstatično stenjati gužvajući toplu postelju…
*
Postoji trenutak kada blaga svjetlost prekrije naša naga tijela i u sobi se odjednom pronađe neka tajna tišina.
Tad prsti počnu lutati tvojim kosama, dodirujući ti snene vjeđe i osmijeh na licu.
U tišini osjetim iznenadnu sreću i emocionalni zanos, i na usnama mi se pronađe ljubavna pjesma koju ne stavim u okove riječi.
Sretna kraj tebe, usnem u našoj intimnosti.







Silent Melody, oduševila si me! Jednom rječju – PREKRASNO! :)))
Hvala ti, Marija.
Apsolutno nikakve zamjerke nemam, što znači…savršeno. Zanimljiva statičnost, to me je uostalom uvijek osvajalo, ta duboka umirujuća poezija (ako je ovo poezija), što se uostalom i dalo vidjeti kroz moje komentare. Jako lijepo silent,prelijepo.
Da…
Plan je bio da bude pjesma, ali je ispao nekakav…Tekstovni hibrid.
Nisam očekivala da će se ljudi osvrnuti na ovaj uradak, da budem iskrena, ali čini se da ste ga dobro primili.
Ne znam hoću li opet isprobati ovakav tip pisanja (iako je zanimljivo eksperimentirati s poezijom i prozom), ali moram priznati da ste me ohrabrili.
Hvala ti na iskrenome osvrtu, Dyda.
Lijep pozdrav!
Meni osobno prvi dio pjesme (ili teksta) se ne sviđa,ne znam ni sama zašto…previše mi je realno,grubo,sirovo…takve stvari(o bilo čemu da je riječ)me inače u životu odbijaju,imam averziju prema njima…drugi dio pjesme je divan i taj dio me stvarno osvojio…
No…pošto je to moje subjektivno mišljenje i pošto(kao što sam jednom već napisala) znam prepoznati vrhunski napisane stihove…moja ocjena je deset(inače i ne ocjenjujem ako ne dajem desetku)i plus za drugi dio pjesme – prst gore:)Melody,lijep pozdrav.
možda (meni nikako), ali taj drugi dio ne može postojati bez prvoga, uvjetovan je prvim, a da ne govorim o tome da ovdje upravo taj kontrast jedino ima smisla.
Ne mogu razumijeti da ti je taj prvi dio vulgaran. Meni je baš naprotiv taj prvi dio savršeno profinjen u svojoj iskrenoj realnosti. U svoj toj svojoj sažetosti, ima i uvod i zaplet i kulminaciju i rasplet,i to na jedan potpuno istančan, rekla bih uzvišen način.Ljepota tog prvog dijela za mene je baš u toj smirenoj sirovosti vođenja ljubavi.
Ne znam, ja tu zaista ne bih ama baš ništa mijenjala.
pozz shadea :))
Dyda,nisam napisala da je prvi dio vulgaran nego realan,grub i sirov:)Vulgarnost je nešto drugo…za mene negativno i degutantno a toga u ovoj pjesmi nema.A i napisala sam da je to moje subjektivno mišljenje…kada bih objašnjavala zašto ne volim neke stvari otišlo bi u previše…intimne “tonove” zato ostaje kako je…jasno mi je da je prvi dio divno napisan i da samo naglašava drugi dio pjesme…i to sam napisala…i ocjenila…sve ostalo je naravno moj problem sviđanja ili ne sviđanja.
I znaš,baš volim s tobom raspravljati…čini mi se nekako “produktivna” rasprava i imam osjećaj da me nikad krivo ne shvatiš:))
Lijep pozdrav,osmjeha 220 dkg šaljem:))
ako je malo..imam ja toga još u zalihi:))
ah shadea…ti kao poetska duša trebala bi biti fleksibilnija u davanju značenja riječima, pogotovo što vulgaran i dolazi od lat.vulgaris-običan, svakidašnji. Pa ne misliš valjda da dyda ne zna značenje te riječi ili tvojih triju koje si upotrijebila :))). Ja sam svojevoljno skupila tvoje realan, grub, sirov, u jednu radi ne ponavljanja i pozitivne dinamike.
No dobro…na stranu to…
Nemam ja ništa protiv tvog doživljaja texta, naprotiv, samo mi ga je teško pojmiti jer je moj sušta suprotnost, o tome sam najviše i pisala. U stvari, cijeli moj komentar tebi se i svodi na to da mi je teško razumijeti tvoju zatvorenost za ovakav tekst. Ne mislim da je to išta loše, razumiješ, ja sam tu problem, a ne ti :))
Ja imam dojam da bi ti i nekoga tko sjedi na wc-u umotala u romantične stihove :)))
Što se rasprava tiče, iskreno da ti kažem, mislim da je kultura rasprave na ovim prostorima nepoznat pojam. Uvijek sam jako tužna zbog toga, jer svi misle da ih se napada i da im je automatski ugrožen status misaonih bića čim se mišljenja sukobe.
Ja se trudim to prevazići, i čak i iz običnog prepucavanja(kao ono što je bilo sa simke starom) izvući nešto za sebe.
Eto, šaljem i ja tebi osmjehe, što više to bolje, njih pak nikada previše :)))
Dyda…potpisujem sve što si napisala osobito posljednju rečenicu:)))))))
Hvala ti na ocjeni, thumbsu i ponajviše – hvala ti na osvrtu.
Da…Prvi dio teksta jest realniji i manjka mu /nježnih metafora/, i moguće je da upravo zbog takvog početka nisam pronašla dovoljno dobro uporište u formi pjesme, već u formi teksta.
Drugi je dio, pak, drugačiji, nježniji, poetičniji…
Ideja mi je bila prikazati intimnost u dvije perspektive;jedna je fizička, tjelesna perspektiva, a druga je emotivna, unutrašnja.
Neko sam vrijeme razmišljala da u drugom dijelu ubacim pjesmu, kako bi se jasno vidjela razlika između prvoga i drugoga dijela, no onda sam shvatila da nisam dobra u pisanju ljubavnih _pjesama_, bar ne onih lijepih, zanosnih, zaljubljenih. :)
Enivej, hvala ti na komentaru i očekujem u dolazećim danima još tvojih komentara. :)
Lijep pozdrav, Shadea!
Melody,jako si dobra u pisanju lijepih, zanosnih,zaljubljenih ljubavnih stihova a to si pokazala u drugom djelu pjesme…a iz tvojih pjesama ja sam o tebi svašta otkrila(ili bar mislim da jesam) :)Realnost je tvoj element,to je ono što mi se kao glavna tvoja karakteristika nameće…dalje ne iznosim da ne bih otišla predaleko:))Samo jedan mali savjet (nadam se da se nećeš naljutiti na ovo)dopusti svemu onome što spava u tebi iz drugog djela pjesme da se “razlije po tebi”…ne želim pametovati,daleko od toga…ali ako ćeš imati sreće možda ćeš jednog dana otkriti zašto je to dobro:)Oprosti na prevelikoj slobodi u ovom mom osvtru,nije mi namjera dirati ništa što ne želi biti dirnuto.
Komentara će biti sigurna sam…još ćeš ti napisati prekrasnih stihova:))
Osmjehe ostavljam:))
Hehe, Shade, zašto se brinuti oko iznošenja vlastita mišljenja? Cijenim tvoje mišljenje jednako kao svoje.
Ne znam kako ti odgovoriti na tvoj savjet. Razumijem što si mislila i shvaćam da je lijepo biti preplavljen osjećajima i biti okupan ispunjujućim emotivnim zanosom koji, očito, poprimi neku čaroliju kad ga se istotreno stavi na papir, no…Meni to nije dovoljno.
Ne više.
Nekoć sam pisala “trenutne pjesme”, tako bih ih zvala, no onda sam shvatila (čitajući ih kasnije) da su te pjesme tek odraz psihoterapije koju bih vodila sama sa sobom, hehe. Svojevrsno ispovijedanje papiru.
Dakako, neki ljudi pišu kako bi se olakšali. Ti ljudi onda čuvaju pjesme za sebe, je li, jer nije potrebno da itko drugi čita njihove misli ako im pjesma služi više kao osobni angažman, nego kao materijal za svjetinju (a.k.a čitateljska publika).
Neki ljudi pišu kako bi bili prepoznati, kako bi _drugi_ ljudi čitali njihove izričaje. Neki ljudi pišu za druge ljude.
U tom slučaju, potrebno je znati napisati _čitljiv_ tekst.
E, sad… Ja sam se nekoć nalazila u onoj prvoj grupi. Napisati pjesmu sebi, materijalizirati ono što se nalazilo u meni i jednostavno čuvati to za sebe. Nisam imala potrebe svoje emocije i ideje pokazivati drugima.
Sada sam u drugoj grupi i jednako kao što poštujem svoje čitateljske potrebe, nastojim poštovati i potrebe čitljivoga teksta, odnosno potrebe čitateljske kritike.
Zato više ne mogu “dopustiti” da se sve jednostavno “razlije po meni” i da bez kritike gledam u plodove svoje poetske ( ili spisateljske uopće) ideje.
Eto tako…
Šaljem ti puno pozdrava, Shade!
uh sil…naježila sam se kako si ovo dobro objasnila. Ja to pokušavam od kad sam ovdje i nije mi uspjelo :))
Jako lijepo obrazloženo,no nisam mislila da se “po tebi razlije” i da to pretočiš u stihove nego u život:)Stihovi su ti izvrasni,kao što se vidi i po komentarima,do čitatelja su pronašli put i oduševljavaju:)))
Ja sam već jednom napisala u nekom komentaru da sam ja pjesnik trenutka(što si ti odlično opisala)što mene osobno sasvim ispunjava i zadovoljava ali je (po mom mišljenju) pohvalno što se ti time ne zadovoljavaš(više)mlada si i slijedi ono što želiš i razvijaj sve svoje talente…mislim da ovdje imaš podršku i drago mi je zbog toga jer osobno smatram da treba poticati svakoga tko teži nečem višem od onoga što trenutno jest.
Lijep ti pozdrav Melody i osmjeh :)
Volim čitati ovakve tekstove, priče, pjesme, opise. Uvijek ima svačeg nečeg. Uvijek se kriju rečenice između redova.
Žalim jedino što se ovo brzo pročita :)
Takaj. :)
Dašta! :)
Nega! ;)
“…i na usnama mi se pronađe ljubavna pjesma koju ne stavim u okove riječi…”-
ovime si nam SVE rekla, draga S.Melody!
Riječi nisi htjela “okovati”! :)
“…i na usnama mi se pronađe ljubavna pjesma koju ne stavim u okove riječi…”-
ovime si nam SVE rekla, draga S.Melody!
Riječi nisi htjela “okovati”! :)
(pokušavam poslati OVAJ komentar ali mi piše da su uočena 2 i s t a (moja)komentara, a ja ga ne vidim?!?
Ne brini Marija,ja vidim dva komentara(a nisam alkoholizirana…prisižem):))
Draga shadea, nasmijavaš me ;))), kad sam poslala 1. komentar NIJE bio vidljiv nekoliko min. (?), tada sa ponovo napisala i s t i kad su me upozorili da su uočena 2 kom., a ja tvrdoglava ;), još nadopišem (kao što vidiššš:) i pošaljem, e, onda su “iskočila” oba, oba, oba… ;)))
Baš suprotno, Mare.
Naime, sve emotivno, doživljajno, osjećajno i osjetilno što je u meni u tim trenucima postojalo nisam mogla opisati, tj. okovati _riječima_ jer se činilo da je to što posjedujem daleko veće od slova.
:)
Nakon svih ovih komentara, mogu dodati samo Sile..nastavi samo tako, super ti je pjesma i ako nije u stihovima. Za mene je ipak to pjesma, pa makar miriše na prozu.
Čitajući sve ove komentare morala sam ponovo pročitati što si napisala,obožavam ovakve opise i slažem se s Nigelom,brzo se pročita! ;)
Čestitam ti na smjelosti teksta i kažem ti još!!!
Idem ponovo čitati! :)))))))))
That’s the spirit. :)
Hvala!
Hvala ti, Dinko.
Vidjet ćemo još što će biti od mene i moga pisanja. :)
Silent Melody…vrlo lijepo…ako već nisi, okušaj se u prozi…iznenadit ćeš se koliko ti “leži” :-)
Hvala, Zen.
Da, proza… S prozom sam započela svoj pisani izričaj, i zadržala se na njemu koju godinu u formi novela i kratkih priča, no na kraju bih uvijek pronašla razočaranje.
_To_ nije bilo _to_, tako sam si interpretirala.
Moguće je da imam tendenciju utopiti ideju pisanjem proznih rečenica, i iz toga sam razloga odustala od proze.
S druge strane, pjesme me ispunjuju i moram priznati da poeziju volim više od proze tako da se osjećam ugodnije u pisanju pjesama. Kad kažem ugodnije, pritom mislim na to da pjesmom uspijem očuvati svoju ideju.
Enivej, hvala ti na podršci i komentaru.
Šaljem ti puno pozdrava!
Samo sam navratio da još jednom pročitam pa bježim :P
Lijep pozdrav S.Melody :)
haha, i ti Nigele?! I ja!!! :)
Smiješni ste oboje! :)
hehe..ti si za to kriva ;)) pusek!!!
Mah-mah!
Silent Melody, ZNALA SAM; “Za dobrim konjem prašina se diže!!!” Tu mislim na tvoju pjesmu, naravno! Vidiš da si na “top listi”! :)))
Bome su vaši komentari pomogli da završi tamo. :))
Draga Melody,neka su,pjesma je i neobična i izvrsno napisana i mislim da zaslužuje da je tu gdje je:)))
Prekrasno Silent Melody,pjesma budi sva osjetila:))