[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zadnji odlazi vlak, stanica ostaje prazna,
a ja stojim u magli i gužvi tišine puste;
u torbi držim slike, pisma i sjećanja razna
kao zalog duga – za ljubav i borove guste.

Neću se predati bolu jer to je zaista lako,
to rade oni što vjeruju u ljubav platonskih visina;
nisam jedna od tih što zbog iluzija umiru polako
kao Werther za lijepu Lauru i zbog Vronskog Ana Karenjina.

Novi ću pronaći put i kupiti kartu za sreću,
i pustiti našu ljubav kao planina da se sruši;
spalit ću slike i pisma i za tebe upaliti svijeću,
i nadu za bolji život pokloniti svojoj duši.

Autor Plavi leptir

Ova objava ima 10 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting