[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Iznutra gledajuć’ vani
mi sami sebi smo strani
iznutra gledajuć’ sebe
shvaćamo da tek smo bebe
vječni u postojanju
biramo štetu manju
smrt važnu mjesto života
kada nam dođe stota

Postav smo transformiranja
k’o zmija kad mjenja kože
nesretni usred neznanja
a role… samo se množe
i u tom trajanju traješ
za ono prošlo ne haješ
a ni za buduće ne znaš
da ti si taj i taj, baš

Tek rijetki deja-vu
sjeti te… bio si tu
car bijedan, bogat rob
gle možda baš je tvoj grob
humak taj sred vrištine
i kad svo vrijeme mine
kosti su tvoje stine
za neke nove istine

Ova objava ima 4 komentara

  1. Reinkarnacija…da…puno se puta pitam što sam bila u prošlim životima…mislim da ˝vještica˝,mag….hm…ne znam…kad bih se bar mogla sjetiti 🙂
    Baš onako u Vašem stilu,gospon Pjero,ako nije mornarska…
    Veliki pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting