[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Azur  bukti, zaspale sfere plutaju

i mirno dišu u narandžastom sjaju,

hladno zlato blista u krošnjama,

lome se odrazi proteklog  dana.

 

Kruže ljepote raspuštene

dok vitki stas igru tka,

i bujna kosa mazne žene

postaje zamka slatka.

 

Kukurijeci po šumski putevima

i bezbroj noćnih mrzovoljnih ptica

nagvaždaju nešto o bogu i snovima:

senilni mamlazi tragikomičnih lica.

 

Vijenac osmjeha

za početak,na kraju

milovanja; poljupci

svu pamet ispijaju.

 

Kao vinilske ploče glas zagonetni

koji iglom   stari fonograf ocrtava

u vazduhu osciliraju  razgovjetni

komplimenti ženskih svojstava.

 

I narandžaste blistaju

joj ruke u  nakita pozlati

A u svitanje  postaju

mlijeko i bijelih ruža lati.

 

 

Sjenke  miješaju dan i neuralgije

glasovi svitaca uspavljuju dragu

samo kadkad hladni duh zore ulije

nemir u spokoja struju blagu.

 

 

 

 

 

Autor Stevan

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting