[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
U duši vidjeh trag
Žara nekadašnjeg, nesvakidašnjeg
Što opeče me
Ponovo.
U žaru tome izabrah
Život da ti dam
Ruku i srce da dam
Nikada sam da ne ostaneš
Da ne nestaneš
Zlopamtilo ne budeš.
Okupah se u vlastitim suzama
Kao labudica
Tek probuđena
Iz sna, unutar jave bijaše
Nesvakidašnji.
Sanjah te.
Opet.
A ti, iz svog sna otjera me
Ne želeći tu da me udomiš.
Ostah poput beskućnika
Koji, tražeći koju kap
Dobi samo krv.
O, tugo osjećajna
Osjećaj što meni te vodio
Više ga nema.
Suzama sapirem trag tvoj
Dušu svoju što crna bijaše.
Naša sjećanja
To već ti brišeš
Ne ostavljajući niti jedno
Kao trag
Da postojali smo…

Autor azur_ad

Studentica jezika i književnosti;
Poezija je moja misao.
Poezija sam ja.
Neshvaćena.

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting