Ime ljubavi

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Proljeće je bilo

i makovi su cvali na poljima

pored Vardara u kome se ogledao

Mjesec, više crven, nego žut

u mirnoj noći

Bježeći od melanholije;

kao dani koji dolaze i odlaze

kao putnik, bez koraka, koji se vraća

kao vjetrenjača, koja stremi ka visinama,

leteći u mjestu

kao dijete koje se ne snalazi u bolu;

vidio sam je prvi put

Prolazila je, otvorenog srca, kao živa pjesma

koja širi radost i mijenja svijet

bez upozorenja

Rekli su da se zove Zehra

I ne vjerujem da se može sjetiti

tog dana izgubljenog između bola i sreće

i onih zvijezda nad gradom,

a ima dosta stvari, oko svih nas,

koje treba zaboraviti,

i šutjeti, ne reći nešto

što bi moglo zaboljeti

Znam da je nemoguće

i da nema smisla, ali

ako se sretnemo, ikada, volio bih

da ima onu istu plavu haljinu

što je lepršala na vjetru,

kao zastava koja zna da mora pasti,

u ime ljubavi

A ljubio bih je noćas

dok spava grad

i pada prvi snijeg

3 Thoughts to “Ime ljubavi”

  1. marija

    Vrlo poetično. lijepe su ti usporedbe.

  2. paranojac

    Super pjesma Sumiko!
    Pozdrav!

  3. dragica meyer

    Smiko mnogo lepo pises, super, dopada mi se….lepih pozdrava….))))))))

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting