[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Reći ću ti zašto ne vidiš tu srž ljepote

i taj divan miris vrlo slabo osjećaš.

To je stoga što se dojam tebi ote

koji nema imena da mi ga obećaš.

 

Iznutra te samo preplavljuje

sjećanje na dane kad si bio dijete,

Tada znao si da vječnost kraljuje

u tebi, u tvom srcu kojem prijete.

 

Slušaš tihu pjesmu koju ne razumiješ,

osjetila i živci djeluju ti smirujuće;

tople grudi neke žene upamtiti umiješ,

glasovi i povici ti djeluju upitujuće

 

i, što manje znaš, to ti sjeta teže pada,

gotov si za neku vrstu umiranja.

Tražiš možda ženu jer se srce tvoje nada

da će ti pokazati onaj njezin tren umivanja.

 

I stvarati želiš, i skladati, i slikati želiš

samo zato da iz tebe nikne ono ime

koje doziva baš tebe koji strasti dijeliš

kao da bi se promijenilo što time.

 

I, na kraju, gledaš zvijezde i mirišeš cvijeće,

nema takve žene, nema toga proizvoda,

niti prirodnih ljepota, niti baš tolike svijeće

kojima bi znao reći kakva ti je to sloboda,

 

sloboda prevelike čežnje koja se ne gasi.

Krv je Boga traženje to kojime se svetiš,

Krv od ljubavi i potrebe Mu da te spasi.

On te zove dok se imena Mu ti ne sjetiš.

24.09.2015. 18:27

 

Odgovori

Subscribe without commenting