[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ima nešto čudno u meni,

nešto što me boli i tišti,

neda mira ni mojoj sjeni,

buni se, ljuti, jeca i vrišti!

 

Nešto nepoznato u meni živi,

nešto što mi tugu stvara,

i kao da me za nešto krivi,

vrata patnje predamnom otvara!

 

Nešto zloslutno srce mi steže,

ja se opirem sve jače i jače,

uzalud, srce postaje sve teže,

nema snage ni da plače!

 

Nešto se sakrilo u biće umorno,

nešto što crpi energiju svu,

sve što željeh postade sumorno,

krenu nizbrdo, kao po zlu…

 

Nešto u meni muti mi vid,

stvara slike prodanih duša,

čovijek u meni budi stid,

od svijeta osta jalova suša!

 

Ima nešto u meni što otvara rane,

nije lako kad si neshvaćen i sam,

i kad vrline najednom postanu mane,

ali ja svoju dušu dušmanima ne dam!

 

Ljudi, hej vi bezglavi ljudi,

šta se to sa nama zbilo,

postadosmo pakosni, lažljivi i ludi,

a nekada je cijeli svijet jedno srce bilo!

 

Danas se svako prodaje lako,

tužno je uopšte čovijekom se zvati,

sve ljudsko izumire polako,

šta nam bi, ko će ga znati!

 

Ima nešto čudno u meni,

nešto što me boli i tišti,

neda mira ni mojoj sijeni,

buni se, ljuti, jeca i vrišti!

Posted by Ivanica

This article has 3 comments

  1. Lijepo.
    Ipak, mislim da bi moglo u dvije pjesme. Onaj dio o svijetu mi kvari dojam o unutarnjem svijetu.

    Svi mi imamo to nešto u sebi, a to nešto može izliječiti samo Jedan. 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting