[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Ni stotinu zlatnih kalauza

ne bi moglo otvoriti

što je s bezbroj okreta

ključa zaključano.

Ima srca zatvorenih

u svom svijetu straha,

skrivenih od ljudi i Boga.

Možda se i guše

bez zraka nade,

možda se utapaju

u moru boli

iz prošlih vremena,

al’ ne pokušavaju

sebe spasiti od propasti.

Njima se čini da su sigurni

sve dok su sami u sebi,

da bi otvaranje vrata

donijelo previše rizika.

Stoje čvrsto kao sveti Petar

pred vratima svog raja,

ne shvaćajući da je pakao.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 2 comments

    • Ima pojedinaca. Ja ih ne izbjegavam, ali nije mi lako s njima. Najgore je što ispadnem negativka u očima tih ljudi kad sam slaba i kad činim greške, pa me odbace. Voljela bih imati pozitivan i otvarajući utjecaj na njih, ali s nekima je to nemoguće. Strah je u njima jači od razumijevanja i od svih ostalih osjećaja.
      Hvala ti na komentaru!
      ?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting