[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Stvorih iluziju
zamagljenog sjećanja
da još volim te…
Pomislih da moguće je,
da postoji,
a praznina puni prostor među nama…

Prekasno je, znam,
što bi-vratiti se neće,
ne može,
ne želi.

Ali, još nadam se
da negdje u našem svemiru
slomljenih srca,
što poput zvijezda rasutih u beskraju
blješte,
titraju,
ponekad ugasnu…

Nadam se
da i ti ponekad stvaraš iluzije…

Posted by Fallen Angel

This article has 1 comment

Odgovori

Subscribe without commenting