[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ti koji mirišeš na smokve i najstariju Zemaljsku noć,

Ti što imaš okus vina sačuvana u amfori još otprije Krista!

Andaluzija – mislim da bismo tamo mogli živjeti..

Jer tvoje se vino pretače u moju krv,

Tvoje se smokve ukoštavaju u moje meso

A tvoje noći postaju moji besani dani

Andaluzija – mislim da bismo se tamo mogli voljeti..

Jer nekako bar u zvuku podsjeća na iluziju-

A gdje drugdje ljubav bi mogla opstati?

Posted by Veronika Škreblin

Rođena 1983. u Zagrebu. Studiji klas.fil., polonistika, klavir, kroatistika,jos u zavrsavanju. Radila mnogo razlicitih poslova, zadnje prof.klavira u skoli. Pise od 9e godine.

Odgovori

Subscribe without commenting