[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Povijest gledanja, živci koji vibriraju u nogama
pitanja koja neumorno kruže glavom i ne odgovaraju apsolutno
ništa; jer povijest je prazna, povijest je rat, povijest očiju je muka
i lagali bismo si da optužujemo druge, lakovjerno, kao žuta mrkvica
i pali taj duhan, dok se ne sasuši, narančine kore neće zauvijek svježe biti;
a ni narančaste, časte naranče jabukama nečasno
neki govore lud je, a ne čuju glazbu, neki plešu a glazbe nema
nebo nas stišće, al samo onoliko koliko li je visoko?
visoko je, da da, i gore su naranče, samo oni ih drugim imenom zazivaju?!?

A korjenje koje iz sažaljenja tek u podsvijesti zalijemo jer je suho
i žalimo sebe, i žalimo druge, na žalovima žalošćenja –
a novi se val diže, i ako pogledaš na zapad, na istok
ili je revolucija ili je proljeće…

Autor Bruno

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting