II.

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Samoća.
Samoća mi prijeti svojom
Mrkom hladnoćom koja
Se uspinje mojim tijelom.
Mrtvo.
Osjećam se mrtvo kao
Čahura leptira ostavljena
Na tlu.
Mir.
Duša mi udiše posljednje
Udisaje ovog surovog svijeta,
I odlazi. Odlazi daleko,
U nova prostanstva gdje
Će voljeti druge, tugovati
I smijati se.
Spokoj.
Moje tijelo ostaje prazno,
Napušteno, smrskano
Od svih udaraca koje je primilo.
Tišina.
Samo vjetar se osjeća.
Šapat lišća. Pružanje ruku.
“Povedi me.” prošapćem,
Te podižem ruke visoko,
Da me povedu gore, u
Vječne visine.
Na bolje mjesto.

Posted by LSimmone

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting