[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Povuci me

kako već treba

tako volim lagano kad pirkam

usmjeri me da divan budem

pomjeri me, papirnatog zmaja, tvoga

neodoljivo da letim

mijenjajmo vjetar

zagospodarit ću vjerom

 

Zamišljam da mogu vidjet se

u paralelnom svemiru sada

kao iz sebe malo da odem

išeta jedno od mojih ja

tek da vidim kako to izgleda

kad u mojim si očima

kako mi stojiš

kako ti stojim

 

Nekad mislim da postoji bog

pomislim, možda i božica

dokučim-bacali ste davno novčić

pa prolazim kraj pomisli nemojih

sretan cvjetam znanjem

ti dobila si al’ izabrala kontru

i neka se tkogod čime već nosi

 

Kad otkliže rosa

zametkom jutra

jednako lijepiš

kao i kapi kiše noćnog prozora

nikada nisi manje lijepa

 

Planiram ti odvojiti toliko svijeta

da na onu našu idealnu

zajedničku te tišinu pozovem

al’ malo te toga ovdje vrijedno!

Na silne brojeve hektra

nemjerljivih mjera

jure za ravnotežom

spram vlati jednog tvog spektra

i ostalog što imaš, što jesi

a mi za to nemamo epiteta…

Autor crna pantera

am a man

Ova objava ima 6 komentara

  1. Jako lijepo Pantero!
    “kao iz sebe malo da odem

    išeta jedno od mojih ja

    tek da vidim kako to izgleda

    kad u mojim si očima

    kako mi stojiš

    kako ti stojim”…maštovito:)
    Lijep pozdrav i ugodnu noć želim!:)

Odgovori

Subscribe without commenting