[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
I

u tudjoj zemlji igrali smo se skrivaca,
u tudjoj krvi oprali smo ruke,
ti pogledi ,
ti osmjesi
vidio sam ih sve,
osjetio sam ih na najezenoj kozi,
jeza se uvukla pod kozu,
horor je zakucao na vrata slomljenih..
ustajali ti osmjeh na licu,
gadi mi se,gadis mi se,makni se covjece
idi svojim putem strance.
na putu ka pucini cistoca je vijorila kroz kosu,
na putu ka pucini shvatili smo sve.

II

pokaj se silovatelju sveg dobrog
pokaj se silovatelju osmjeha,
zvijeri paklena.

III

paraziti u krvi ,paraziti u venama
teku cestama mojih sjecanja,
otvaraju sve rane zarasle,
otvaraju bijes skriveni,
otvaraju vrata paklu.

IV

nisi jedini ti koji na krizu visis,
bilo ih je mnogo,
bit ce ih na stotine jos.
jedan po jedan krvarit cemo rame o rame,
na putu dole.
Na putu dole prvog dana,krv su mi pustili,
prati krvavi put,
drugog dana tetive su mi pocupali,
prati cestu natopljenu krvlju neduznih,
na putu dolje treceg dana,udove su mi porezali,
prati krvavu proslost,
na putu dolje,
cetvrtog dana srce su mi iscupali vilama,
prati krvavi put,
na putu dolje petog dana rasparali su mi utrobu,
prati crijeva kraj ceste,
sestog dana na putu prema dolje,pakao je progutao moje tijelo,
dusu su mi osakatili,pribili je na kriz vjecni ali prijatelju
osmijeh mi nisu skinuli,
prijatelju sa osmjehom sam pokleknuo,
nisu me slomili,samo su me unakazili..

V

eto prijatelju ,pisem ti pismo s one strane
pisem ti pismo onkraj tvog shvacanja,
u mom novom domu pakleni ratnici su toliko zabavni,
siluju duse i paraju um ,
smijeh i vrisak se zajedno kupaju u zraku natopljenom krvlju.
tetive vise sa umrlih drveca kao lavanda u toplim ljetnim danima na ravnicama di smo se skrivaca igrali,
krv,
voda zivota tece u potocima sa urusenih gradova,
kao rijeka u nasem selu kraj staroga mlina gdje smo prvi put ljubili,
glave pobacane po uzarenoj zemlji,
kao glavice zelja ujesen u nasem starom kraju
kad su tople kise padale
a mi smo bosi trcali dok nam daha nije nestalo.

VI

eto dva su dana prosla da ti nisam pisao prijatelju stari
no moji skrbnici su mi oci iscupali i prste porezali,
nemogu da ti pisem ali saljem ti misli na ovom uzarenom vjetru u nadi da ih nekako cujes
na povjetarcima s pucine
dok fijucu i zavijaju
moj glas ces cuti…
nemogu da gledam ali osjecam..
mirisi spaljenih tijela na lomacama kruze gradom,
vjetar je jaci no inace,
danas su mi kozu derali ,komad po komad,
centimetar po centimetar,
nisam osjetio bol,nisam ni zajecao,
mislio sam da je to moja prva ljubav one noci,
nase prve noci,kao da je bila tu odmah do mene,
skoro da sam joj osjetio miris kose,
osjetio sam samo milovanje po vratu,
krv se slijevala po meni,
toplina me grlila,
kao njeno tijelo djevice sto me grijalo.

VII

znam da me cujes ,nekako ,
danas je grmilo zemljama podzemlja,
urlik se cuo ali ovaj put ne s nase strane,
zacuo sam gromoglasni glas kako proziva moje ime,
mislio sam da je princ tame dosao,
da me odvede u sljedeci grad,
no ovaj glas je imao milost u notama,
ovaj glas nije bio glas gnjeva…
otac je dosao po mene.nije me zaboravio..danas sam progledao,danas osjecam jos jace,
danas hodam po zraku,danas vise ne postoji,dan mi je mir..
pozdravljam te prijatelju,
ne zaboravi dane bosog hodanja po livadama,
ne zaboravi stisak ruke prijateljstva,
ne zaboravi sto smo bili..srest cemo se opet u jednom boljem svijetu,
u jednom toplijem danu.
NE BUDI TUZAN JER JE ZAVRSILO,SMIJ SE ZATO STO SE DESILO!!!

 

Autor pandorum287

Odgovori

Subscribe without commenting