[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pratimo se pogledima
u kao slučajnom susretu,
kroz zavjesu dima
ispušenih cigareta
polupijanih gostiju
i neuglednog barmena.

Sitni su noćni sati…

Znam tok tvojih misli,
da golicam ti maštu,
znam sve puteve
nestanka s lica zemlje.
Gledamo u oči
nelagodi mogućnosti.

Otkucavaju minute…

Hrvaš se s njima.
Stavljam te na kraće,
povlačim na bliže,
otirem nervozu
ove zaparne noći
usnama po tvom torzu.

I tražim te na niže…

Dozvoljavam ti da misliš
da kreator si trenutka
u kojem zaboravit ćeš
sve do sad viđeno,
da paradoks smo slučaja
poreći ćeš pred zoru.

I svoje godine i svoje ime…

Prešućujem mudro
da vrijeme je igri.
U dosluhu s trenutkom
čujem mu šapat
“Kad ga ne bi bilo
trebala bi ga izmisliti.”

Oteli smo noć od nepozvanih…

Posted by sibila

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting