[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Do četvrtog razreda osnovne

Majka si mnoge djece

I najveće dijete među njima.

 

Do četvrtog razreda osnovne

Ti si glas vodiča malenih pačića

Što se gegaju glavnom ulicom

Bilijunskog grada nepreglednih zgrada.

 

Što li se dogodilo s tobom

Da i danas odlaziš u krevet sama

A naspram svih godina

Još si tako lijepa i mlada.

 

Djevojčica koju otkrivaš kroz smijeh

Vuče me za ruku

Travnatom padinom u trku

 

I što mi bi kad pristah na to

Strah me da te takvu ne usrećim

Kad na sreću imaš pravo od neba

I do neba.

 

Da ugasim čula osjeta

Opet bi dodir tvog toplog obraza

S mog obraza ugrijao cijelo tijelo.

 

Žena si što vjeruje u Boga

Hodajuća si dobrota

Zato oprosti ako bez traga

Nestanem iz tvog života.

Posted by Prometej

This article has 5 comments

  1. Predivni stihovi Prometej!
    Toliko je ljubavi u njima…i toliko nesigurnosti..a ne treba je biti…jer ako se na ljubav ljubavlju odgovori – to se osjeti…i nema veće sreće od uzvraćene ljubavi!Ni novac ni blagostanje,ni imetak ni bilo što drugo ne može zamjeniti tu ispunjenost kao ljubav!I ako te ona vuče za ruku niz neke padine…prepusti se i jednostavno ju voli…ne razmišljajući…samo ju voli svim srcem! 🙂
    A jesam se raspisala… ;)A možda su samo stihovi nevezani za stvarnost… 🙂
    Lijep ti pozdrav s osmjehom 🙂

  2. stihovi jesu vezani za stvarnost, trenutno jesu. nije sve to skupa ni malo jednostavno al je lakše kad papir preuzme dio tereta 🙂

    hvala na čitanju, veliki pozdrav i tebi i sanu 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting