[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Čovjek je dobar bio
Kao i njegova duša ezelska.
I ostao je čovjek dobar
Kao hurija džennetska.

Samo čovjek dobar
Zaslužuje divljenje.
Samo čovjek dobar
Za sve ima primjere.

Čovjek, to lijepo zvuči,
A Idriz gordo zvuči.

Idriz je od ezela znan.
Idriz je nama pozvan.
Kad se čovjek spomene
Oči zastaju.

Kad se Idriz pozove
I dah zastaje
Od pogleda gromkog
U kojem munje sijevaju,
A sunce obasjava,
U kojem oblaci hlad prave,
A med na svaku riječ staje,
U kojem se nada budi,
A strpljenje spava,
U kojem se čovjek
Čovjekom doziva,
A Idriz imenom odzvanja,
U kojem je vijek
Kao dan kratak,
A poruka britka u beskraj,
U kojem Tvorac
Najljepši oblik postavi,
A šejtan ga
Zbog čeličnog biča ostavi,
U kojem i pogled govori sve,
A opet šuti kao zaliven,
U kojem se lome brda i planine,
A stijene drobe u sitne mrve.

To je Idriz
Kad se imenom pozove.
I samo ga čisti pozvati mogu
Jer, čisti su u prologu.

To je Idriz koji gordo zvuči.
To je čovjek mali po muci
A veliki poput stijene nebeske.

Autor Admir Muhić

Odgovori

Subscribe without commenting