[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sjetnim hodnicima

Koračajući tiho kroza mrak

Samoga sebe, vidjeh

Prazninu što ispunjava

Beznađe mog poimanja.

 

Slijep, okružen ničime,

Spotaknuh se ni o šta,

Bit će to ali moj

Vlastit razum, koji

Nepostojeći iščezava.

 

Katkada oči me

Poslušaju, idola pritom

Ne vidući, nastavljam

Besciljno tumarati

Sjetnim hodnicima.

Autor usnuorazum

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting