[Ukupno:1    Prosječno:4/5]

Jos stojim na vrhu planine, kao i kad smo bili snazni.
Ostajem sam pa mislim da sam jos snazniji,
al’ srce je snijezno, u dusi mi je za mnoge tijesno.

Ja jos gledam na nas zivot dole, a trazim i dalje nekoga da me vodi gore.
Na vrhove snijezne, u doline zlatne, da vidim jezero pored kuce srece,
nase tuge stare.

Bicu tu zauvijek jer te rijeci sam urezao u muzej stihova,
to je nasaa rijeka tiha.
Ja odlazim i vodim samo ono svoje, dragulje nevidljive i ljubav u snovima.

Idemo gore, jer gledao sam nebo kad je bilo mracno, i nocu i danju,
a ja samo hocu da trajemo, oblacima plovimo u nas svijet, gdje me sudbina ceka.
Za kraj cuvam najbolje, ono necije u sebi, to te grije i kad najhladnije duva.

Autor Chokee

Odgovori

Subscribe without commenting