[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Moja soba večeras je prazna,nisam spavala,mučila me sjećanja razna,možda je to nekakva kazna.Ima već puno vremena otkako sam ledena,otkako je duša moja od mene odvedena.Nisam ju više tražila,bez nje sam osnažila,ne trebam ljubav,nježnost i nečiju blizinu,ne trebam više bol liječiti u vinu.Tek ponekad sjetim se da jednom sam bila sretna kao nikada do tada,sjetim se,a sad sve propada.Vidjela sam tada raj,nikad ne bih pomislila na okrutan kraj,na suze,tugu i očaj.Šetala sam se kroz ljubavne voćnjake,okusila njene plodove,a sada suzama namačem podove.I tako teku niz lice svi dokazi moje slabosti,kad progovorim onda kažem samo gadosti,ni traga ni glasa onoj radosti.U tim vremenima uživala sam u obrazima rumenima,u onom sjaju što mi je blještao iz oka,a sada u kutu vijeđa blješti samo lokva…Ispirem iz sebe sve što veže me za tebe,i ljubav,i bol i cjeli život moj,sve je samo krv i gnoj.Uvijek slatko počne a vrlo gorko završi,iz srca mač strši,bol te grči i guši sve dok te ne utuši…Da,možda sam poludjela,ne bih se čudila,jer sve sam u sebi ubila,pobjegla iz ludila,sama si zavila rane pa što kasnije od mene ostane…Dvije razlike ne idu ni na zemlji ni na nebu,al ja sam imala potrebu voljeti te,imati te,dokle god živa budem,htjela sam samo s tobom da umrem.Zašto nisu naše duše pronašle dovoljno snage,da jedna drugoj samo dobro rade,zašto je uzalud bilo nade,što to uvijek sreću ukrade?Mnogi su uspjeli ali mi nismo i zato sada pišem oproštajno pismo,kukavica sam,jesam do bola,al ne dam da više žvače me tjeskoba ova.Sve je onako kako treba biti,nema kraj mene nikog pa se ne moram kriti,još koju minutu i vidimo se na nekom drugom putu.Hladno je pa neću osjetiti hladnu cijev na svojoj slijepoočnici,ponestalo je ulja u mojoj kočnici…Malo drhti mi ruka,malo mi je muka,uskoro prolazi sve ono loše,po mene ruke smirenja su došle.Ne želim znati da je itko zamnom plakao jer idem ja u pakao,neka oganj proguta me,neka me zaboli,kad nitko nije mogao iskreno da me zavoli.Znam ti ćeš upravo sada šetati ulicom,sad je tvoje vrijeme,želim da sve ti nizbrdo krene…Kad začuješ pucanj koji dopire iz moga stana,znaj da izlječena je moja rana,da umrla sam sretna i sama…

P.S. (Da se netko ne bi uznemirio) Živa sam,to je samo pjesma… 🙂

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 23 komentara

  1. A joj, draga moja!!!! Čitajući prema kraju moram ti reću da mi nije bilo svejedno. Ali što reći, nego opet na poseban način ispričana priča!!! Noćas je bio pun mjesec, mora da je i on utjecao na tvoje raspoloženje. Veliki pozdrav i najveća pusa!!!!! 🙂

    • Nisam bila sigurna da li da ispod stavim upozorenje da je to samo pjesma ili ne,ali intuicija mi je nagovjestila da bi to bila dobra ideja. :)Ma ne brini se,a pun mjesec haha da…on utjece na mene…cudno smo povezani :)) pusa i zagrljaj veliki.

  2. Ne mogu definirati sve osjećaje koji me prožimaju od same pomisli na samoubojstvo.
    Vrlo sebičan, kukavički čin…koji nikada ne završava skončanjem samo jednog života.
    Razumijem patnju i suze i bol…ali ne razumijem ljude koji to učine…jer ako su im sva vrata zatvorena…zašto ne otvore prozor? Da podignu pogled s poda…vidjeli bi ga.
    I ne prolazi priča o nesnosnoj boli koju je netko ili život nanio…jer ako su je svjesni-zašto svojim činom razmrcvare one koji ostaju???
    Teška tema…. Izravno me pogađa..pa sam se malo raspisala… Nadam se da ne zamjeraš.

    Inače krasna rima…i dobar tekst..
    Lijep pozdrav…

    • Lola slažem se sa svime što si napisala,ali eto svima nam je ponekad palo na pamet da odemo sa ovoga svijeta i sve ostavimo.Neki su to i ucinili neki su prebrodili i nastavili dalje,to je upravo slucaj samnom ja sam presla preko svih klopki koje sam imala u teskom periodu svog zivota nisam podlegla,i pomogli su mi i ljudi koji su bili uz mene.Ipak,onaj tko ne vidi izlaza ne treba mu suditi…sve ima svoje zašto i kako.Hvala ti na komentaru i pozdrav. 🙂

      • Otvoreno…u jednom periodu svog života dotakla sam samo dno dna. Zaista nije bilo izlaza iz one situacije…mogla sam se samo predati sudbini i čekati da vrijeme promijeni okolnosti… Željela sam nestati, željela sam i ne probuditi se…ali nikada nisam pomislila da bih digla ruku na sebe.
        Ne osuđujem nikoga…ali kažem, nikada neću razumjeti.
        Jedna meni bliska osoba je preživjela taj čin…i danas nakon svih godina ne mogu je gledati u oči…a da je u mislima ne pitam neke stvari…

        Drago mi je da si izašla iz svega jača. :))
        Usput..da nije napisano da je to samo pjesma…mislim da bi me strefilo dok sam čitala. :))

        Pozdrav….

        • Da…teško je to razumjeti,zato mi koji ne moramo o tome misliti,zašto da mislimo?Na nama je da pomognemo ti spriječiti kod naših bližnjih ako uspijemo i ako na vrijeme se otkrije.Vidim da si i ti prolazila kroz teška vremena a to što nisi pomišljala na suicid nosi samo jednu poruku,da si psihički vrlo snažna osoba,neiskvarena i duhovno samostalna,vjeruj mi to je raritet…Pogotovo ta duhovna samostalnost.Ljudi se po statistikama najčešće ubijaju zbog ljubavi,dakle duhovna samostalnost im nije jača strana.No dobro…nećemo više o tome…A natpis ispod sam stavila jer sam osjetila da neće biti dobro,ipak tema je malo žešća…Hvala ti na komentarima,pozdrav i ruzu ti saljem,ostaj mi dobro :))

  3. U svakom slučaju bolje se “ispucati” u stihovima nego…
    Iako je tema teška i stihovi mračni mene i dalje zadivljuje kako se to iz tebe izlije u ovako divan uradak,draga Lady!Osmjeh i topao zagrljaj ti šaljem:)) i @–}—

  4. pjesma je odlična i mislim kada bi mogli ući u dušu nekoga tko je pokušao izvršit taj čin da bi mogli pronaći ovakve osjećaje… ja isto ne mogu razumjeti čin samoubojstva, ali s druge strane treba razumijeti i da se radi o jednom poremećaju od kojeg ljudi pate i prema tome ne treba ni sudit ljudima koji se nađu u takvoj situaciji, nego pronać načina kako ćemo im pomoći da odustanu od tog pokušaja i pokazat im da uvijek ima razloga u životu zbog kojih se isplati živjet… mislim ima ljudi koji pate od teških duševnih poremećaja, i prema tome kako onda suditi takvim ljudima kad mi ni izdaleka ne možemo osjetiti bol u njihovim dušama… možemo osuditi čin samoubojstva, ali ljude nikada… zapravo profil ljudi koji čine suicid je potpuno različit, od onih koji nisu toliko bolesni već su to napravili samo zato jer su išli linijom manjeg otpora, do onih kojima je život doista pakao u njihovim dušama… ipak samoubojstvo je duga i duboka priča koja će još dugo vremena tražiti naše razumijevanje, istraživanje i nastojanje da se broj pokušanih suicida i izvršenih, svede na što manju razinu… sorry na dužini teksta, suicid je jedna od tema moje buduće profesije, pa sam se malo raspisao… stihovi su odlični, lijep pozzz lady :))

    • Sedam puno toga ostaje skriveno u ljudima a da znanost i medicina nikada ne otkriju.Neke stvari se jednostavno moraju proživjeti,njih nećemo naći da pišu u knjigama niti ćemo dobiti upute kako prolaziti kroz njih.Evo recimo ja sam kao tinejđerka često bila u velikim depresijama i crnilu,nisam vjerovala da ću se ikada izvući,pjesma je nastala od mojih sjećanja na te teške trenutke.Nitko nije znao što je u meni jer nisam htjela nikome govoriti,naime nisam jedna od onih koji lako pokazuju osjećaje,bili oni pozitivni ili negativni.Uvijek mi je ostajala pjesma,to je bila moja terapija,moj odmor i moj pokretač.Sve što me mučilo a nisam mogla reći,pisala sam,pisala sam i tako sam došla do jednog višeg nivoa i postigla nevjerojatno puno samopouzdanja i slobode.Ne znam za druge,ali pisanje na mene djeluje ljekovito.Ne znam koja ti je profesija ali ako je ona na koju mislim onda sam imala s njom doticaj ;)no dobro..havala tebi na komentaru i sto smo malo proćaskali,želim ti puno uspjeha u toj tvojoj profesiji a i tekstovima koje pišeš.pozdrav i cuvaj se. 🙂

      • ma socijalni rad mi je profesija, na faksu socijalnog rada studiram, već na kraju negdje… jedno od područja rada u toj struci je i socijalni rad u psihijatrijskim ustanovama… nisam ja ni mislio na stjecanje znanja samo u smislu udžbenika, nego i da čisto kao ljudi ne diskriminiramo one koji su pokušali suicid jer to dovodi do njihove još veće izolacije i ponovnih depresivnih epizoda… naravno da nas sami udžbenici ne mogu naučiti kako bit bolji ljudi, ako to ne nosimo u sebi… eto hvala i tebi na ćaskanju, čuvaj se i ti, i drago mi je da stihovi na tebe djeluju tako ljekovito, ja se isto mogu složiti s tim, lijep pozzz Lady :))

  5. odlicno opisano stanje ,koje snadje ljude koji zive u zabludi ,da se samo jednom u zivotu stvarno voljeti moze.. mislim da su nam tu tezu nametnuli , tamo neki kvazi- filozofski mrljaci tinte po nervinom papiru…jest , znam taj osjecaj kad nekom vracas dusu , a i onaj kad se dusa vraca kuci sa dugog izbivanja … nebi osudjivao ljude koji su pokusali samoubojstvo ili ga ucinili ili ih nazivao kukavicama(iako to ponekad svojim klincima tako predocavam).. pre bi to bilo gubitak samopuzdanja i vjere da se ikad moze voljeti opet… ja sam volio puno puta i ne sramim se to reci ni jednoj… i znam da se svakog preboljeti moze i mora .. jer inace to smatram skrnavljenje jedino vrijedne uzvisene ljubavi , prema bogu roditeljima i djeci svojoj..

Odgovori

Subscribe without commenting