[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Potrošila sam pamet, doživjela slom,

prazna mi je glava kao da sam rob.

Ne umijem se vratiti u svoj dom.

Kako je nezgodna ova radna kob,

 

stavih se na raspolaganje svom vlasniku

i molim Boga da mi dobro krene

jer bolje je raditi ovakvu strasniku

nego slušati sve ljude i žene

 

koji možda mlate praznu slamu.

Vidi se da ima puno neradnika

koji svaku riječ pretvaraju u dramu.

U tom okruženju, punom jadnika,

 

i ja se nalazim kao dobra meta

jer su moji uspjesi trn u oku,

moja dobra volja svima smeta,

a moj mač je još u toku.

 

Tek sad vidim koliko je otpada,

a nitko ga ne posprema.

Mnoštvo smeća neprekidno pada,

čista mjesta nigdje nema.

 

Zar ne vide mogućnici mnogi

koliko se može zaposliti puka,

a da se ne preda onoj drogi

što ga stavlja na sto muka?

 

Posla ima i bit će ga sve više,

nagrada se dijeli sve veća i jača.

Onaj koji puno priča i piše,

može zaposliti mnoštvo pospremača.

25.02.2016. 09:50

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting