[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Diraš je ali ne dodiruješ je,
Gledaš je ali ne vidiš je,
Kradeš je ali ukrasti je ne možeš,
Osluškuješ ali čuti je ne možeš,
I sve što možeš je da udahneš je,
I sve što možeš je da osjetiš je.

U svakom novom proljeću,
U svakoj rečenici sa mi,
Čak i tamo na staroj klupi,
Da je nazreš u prolazu,
U cvijetu i pjesmi,
Pod kestenom na klupi,
Uz rijeku na mjesečini.

I sve što možeš je upitati,
Zašto nikad ne prestaje,
Zašto uvijek ima nešto za dati,
Zašto vječno traje,
Zašto s njom ne možeš ništa i možeš sve,
Zašto ti je s njom sve jasno i ništa nije,
Šta li se to u njoj sve krije,
I zašto ti ona znači ništa i sve.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting