[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I jedva spajam kraj sa krajem, svakim danom sve više umara

Svjetlo na kraju tunela već me zasljepljuje, srce mi zatvara

Anđeli i Demoni-ta slika-pusta gola i prozirna

Mojim mrtvim mislima korača, u mojoj sretnoj agoniji vječna

 

Ovijen u izmaglici krvave prašine paraliziran lebdim

Moj život se odmotao, zahrđao spava u krugovima Pakla praznim

Raznim vriskovima mrtvih razapet između ponosa i zločina

Tama me podiže na svoj hladni oltar, gdje opljačkana istina je smještena

 

Vječan pogled na trulo čovječanstvo,kob je jedina stvar koja se vidi

Eden gori na pomrčini hadskoj dok visoko obješene Deset su praznih Zapovijedi

Dubina ogorčenosti u šapatu srama se skriva, u Sodomi usamljena

U zagrljaju grijeha smrznuta u bezdanu Sunca utopljena

 

Šutnja; i u ovakvim očajnim trenucima moja duša i dalje čuje

Edenske poezije-blage i nježne i mrtva se njihovovom finoćom truje.

Posted by ArtistFromDarkness

Poezija je dio života i živi u svima nama.

Website: http://en-gb.facebook.com/people/Petros-Ii-Flames/1025273721

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting