[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjedim i razmišlam u tami

a sa neba mladi mjesec

prosipa svoje blijedo svijetlo

lijeno kao da hoće neopaženo

da osvijetli moju dušu

i da vidi,da pokaže svima

ima li bar malo radosti

ima li vatre u očima.

A moja duša jetužna

i oči prozirne i blijede

gledajunegdje onako za sebe

kao da traže odgovor

gdje mladost nestade

i zašto kose mi sijede.

Život mi izmiče polako

uzdahnem i raširim ruke čvrste

želim da ga uhvatim malo za sebe

a on se migolji i bježi mi kroz prste.

A ja i dalje gledam u tamu

dok grane lovora njiše povjetarac

to život odlazi na drugu stranu

hvatajući njega ja postat ću starac.

Posted by slave

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting