hvarski akvarel
Moje je tijelo val.
Okrećem se i postajem zelena,
modra,plava..
Ispod zatvorenih kapaka,
u dubini moga oka,
kupaju se male sirene
i za tebe plešu opojni ples.
Dok sunce jutrom miluje skale
zman,osmijeh me tvoj
odmah iza ugla čeka.
Mali jutarnji poklon za sreću
u prvoj ulici lijevo.
Tamo gdje sv. Stipon
hrli u zagrljaj moru.
Postjem žedan i omamljena
od ovog mirisa lavande
i nekog tihog sjetnog čekanja…
Reci, imaš li na usni sladak okus vina
i malo meda pod prstima za me?
Vruć je ovaj kamen
na koji sam čistu dušu položila,
samo joj kap treba
da se napoji
i jedan galeb bijeli,
iz tvog oka da poleti.
Ali vrime sluti na odlazak
i čežnju neutaženu
i more mi šapuće nježno
da drugoj pripada tvoja obala.
Pod kožu ću smjestiti otok
i sjećanje na kopno tvog tijela,
na koje nisam pristala,
kao što ni brodi ne uplove
u nesigurnu luku
ako sluti na neveru.
Ja ionako ne znam pristati drugačije,
nego srcem cijelim
i biti vjerna uvijek istoj vali;
a jedna kratka ura
i jedno noćno nebo
za to su tako mali
i ne bi svi moji snovi
ni u dva mora stali.
Ponijet ću samo osmijeh
i jedan mali dio jutra,
zelenog,modrog,plavog…
Mediteranski mozaik
za duge kišne dane.
Sunce tiho otkucava podne
na obzorju,
zlatovezom prosiplje pučinu,
riječi mi se igraju u pjesku
jedan,dva…pa devet
Ljubavnu kroniku pišu
iskričava rakova djeca.
26.06.2004 HVAR
Lijepo. Samo da se može ispraviti par pravopisnih greškica i bilo bi savršeno.
Lijepo je otkriti ove ljetne, tople stihove u ove hladne zimske dane. Pozz…