[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zuto lisce pod nogama puca,
tijelo ogrnuto sivim mantilom,
jesen stenje, zima vec kuca,
pokriva svijet srebrnom svilom.

Strseci, drvo nebu prkosi,
k’o avet ga golim granama bode,
vjetar zavijajuc’ pahulje nosi,
ledom je zima umrtvila vode.

Presvukla je grm u bijelo staklo,
stipnula, cak je i dusu moju;
od zebnje se nije ni uho pomaklo
dok mu je cvilila pjesmu svoju.

Grozec’ se prstom, je sirila strah,
cula se skripa zubi i kosti;
dok obraze nije u jedan mah,
suncana zraka pocela bosti.

Osmijehnu se zarko sunce sa neba,
vrativsi sve sto led mi je krao;
vise me zima za srce ne vreba:
Proljece Sveto, Bog mi je dao!

Hvala Ti, Boze na ovome daru!
Sad predamnom nice cvijet do Cvijeta;
krasit cu njime, Tvoj stol na Oltaru,
ljubeci Tebe od ljeta do ljeta!

Posted by runolist

This article has 2 comments

  1. Odlična pjesma u cjelini. Opis zime mi je savršen, a “ledom je zima umrtvila vode” i “presvukla je grm u bijelo staklo” mi je pre, predobro… runi svaka čast. LP & Osmijeh

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting