[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Život ima bezbroj strana,

pa na kojoj se nađeš.

Bio sam na jednoj krivoj,

radio što nisam smio,

sve dok tebe nisam sreo.

 

Napadaju noćne more,

aveti oko mene kruže,

iskešenih zuba hoće,

da mi tijelo unakaze.

Rukama ih lovim u snu,

a ne uhvatim ništa,

alkohola tijelo puno,

ne uspijeva da se brani,

od strašila.

 

Iz blata se čupam,

a još više tonem,

nikako da snage nađem,

da iziđem.

 

Odjednom mi se svjetlo kaže,

ti ideš prema meni,

sa ispruženom rukom.

Nudiš mi je da ju primim,

da izađem iz tog pakla,

na svjetlo dana i da živim.

 

Bili smo sretni jedno vrijeme,

ali život svoje nosi,

otišli smo svatko sebi.

Ja se i dan danas sjetim,

ruke što si mi je dala,

izvukla iz blata

i na njoj ti vječno hvala.

 

 

 

Autor Hugo1

Odgovori

Subscribe without commenting