[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Htjedoh ti reći, riječima teškim
Bojom tamnom, potezima grešnim
U meni još uvijek, poput hrđe se sjaji
Onaj stari sjaj, što mi nedostaje.

Daleko si tamo, negdje gdje sanjaš
Al mog sjaja nema, baš tamo gdje spavaš
Topline za dodir, nit pogleda hladnog
Nit suze za pozdrav, onako za kraj.

I ne prođe dnevno, korak vremena uz mene
Da se ne sjetim lica, jedne prelijepe žene
Da me mozak ne podsjeti, što ljubav može biti
Kopljem na sekund’, tek srce da probije.

A srce ko srce, još uvijek mi bije,
Prošlo je puno, a kao ništa da nije.
Ožiljcima vrijeme pokazati će jasno
Kad pogledaš bolje, još malo da zaboli.

Još glasa ti čujem, to tako strašno zvuči
Na prsima se skuplja, kao da želi da me muči,
No zube stisnem pa prođe, zaboravim na trenutak
A kad vrati se nazad, bolje da nije…

Posted by Mikić - Vučak Mario

Volim pisati i stvarati u svim oblicima.

This article has 2 comments

  1. Odveć, odveć bolno. Iskustvena reminisencija, učinilo mi se. Uz patetičnu formu, ali dobro je. Jako. Stilizirano, vidi se; uz malo poetološke transformacije na razini motiva. Pouzdaj se u onoga tko ugovara poslove. Hehe… Poezija ne predstavlja puste sanje; uvijek ima u njoj istine.

    Do iduće pjesme, trag sjene ostavljam.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting