[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dok kasna jesen na Velebitu

nemilosrdno hladne vjetrove pruža,

u mom vrtu uz stoljetnu maslinu

stoji usamljena zaleđena ruža.

 

Jedino tvoj dodir

može otopiti te nježne, zaleđene latice.

Jedino tvoje usne

mogu probuditi moju ružu,

te divne usne Hrvatice.

 

Hladni obrazi i kuhano mlado vino

lijek su za moju uzvišenu želju,

želju da te zagrlim i zaštitim od ledene bure,

želju da te poljubim i da taj trenutak

zaustavi sve ure.

Autor neptriton

Ova objava ima 5 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting