[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dangubim,

kradem Bogu dane,

čekam bolje vrijeme,

a nikako da mi svane.

Što je bilo, bilo je,

vratiti se više ne može,

a ja svejedno još uvijek

živim u prošlosti,

jer ovdje sam

potpuno izgubljen.

Čemu da se nadam,

kome da se radujem,

kada ostao sam

bez životnog elana,

a dušu još odavno,

jeftino sam prodao.

Sad sam samo stara

hrđava lađa,

daleko od kopna,

usred nemirna mora,

bez jedara i kompasa.

I kako onda da se nadam

da mi dođe bolje vrijeme

i da mi napokon svane.

 

 

 

 

 

Autor alojz

Ova objava ima 4 komentara

  1. ah,svi se ponekad tako osječamo,sami,ko da je život projurio kraj nas,i žalimo za vremenima kad smo “imali”
    nadaj se,sanjaj,piši,izdrži.
    lijep pozdrav ti želim

Odgovori

Subscribe without commenting