[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zadubljeni, okrugli i jarki magnet uhvatio je sluznicu dubine.
Osjećaš li kako ključa snažna erupcija na ušima maloga žetona?
Voljela bih da hukne „aleluja“ u uski prolaz nevidljivoga grebena.
Zarij svoje pandže, grebi lakomo kao koru zimzelenog drveta.
Ne pišti lampa kada se gasi, ne skiči mandarina kada se guli,
šogunati zrače mojim tijelom kemijskom reakcijom,
joni i ioni zahvatili grom i igraju se njegovim nožnim prstima.
Šalabahter u uskim jeans hlačama miče svijest sanjanog zlatnog konja.
Ispraznila sam stanice, a ti ih puniš tihim šaputavim kiselinama mekušca na djelu.
Kopriva ljulja travu u oblačku na vedrome nebu,
pijesak ljulja more na kamenitoj obali u zalasku.
Stoj, mangupe, što kradeš nevidljive jabuke, stoj i zabodi glavu u pijesak,
pjevaj himnu mojim hormonima što trepere na vjetru u nerazumnome zamku.
Lopove kradljivi koji bježiš pred svim požudama što cure sa slasnih jabuka,
kradljivče lopovsi što žicaš dim u parnjači lokomotivi,
izađi u dan, na svjetlo njegovih mladih krila,
izađi pred pete nebeskoga svoda i zagrli trepavice moje donje duše,
poruši berlinski zid, hrabri vojniče!

Autor Škorpija

Odgovori

Subscribe without commenting