[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Mir i tisina,
sjedim sama u travi,
gledam u nebo i mislim:
Da li je stvarno dosao pravi?

U beskraju plavom
dok setkaraju duse,
“On je taj pravi,”
vjetric mi u lice puse!

I dok zrake sunca
probadaju sa neba,
nesigurno pitam:
Je l’ bas on mi treba?

I oblacku strepnje dadoh
u ladicu da stavi,
sigurna u sebe
da on je taj, pravi!

Kud tad sretoh tebe?
Bas tvoj glas da javi:
Sve je to dobro,
al’ on nije pravi!

I tiho, posve sama,
u horizont dok gledam,
osjecam da tu si
i otici ti ne dam.

Autor runolist

Odgovori

Subscribe without commenting